Ptice Sjeverne Amerike
Do sada nismo posvetili ni jedan post ovim divnim bićima, a neki od njih su siguran nagovještaj proljeća. Jedan od užitaka života je slušanje cvrkuta i pjesme ptica u rano jutro.. Tada ih u našem vrtu ima dosta. Jedna zauzme poziciju na krovu naše kuće tokom toplih dana i svi sa radošću čekamo njen povratak u proljeće. Ovdje ću se zadržati na nekoliko ptica Sjeverne Amerike.
Blue jay (Plava sojka)
Ova česta, velika ptica pjevačica poznata je mnogim ljudima po svojoj uzdignutoj krijesti, plavo, bijelo i crnom perju i bučnom zovu. Poznati su takođe po svojoj inteligenciji, složenim društvenim zajednicama i čvrstim porodičnim vezama. Njihova naklonost prema žiru zaslužna je za širenje hrasta u Sjevernoj Americi nakon posljednjeg ledenjog doba. Hiljade plavih sojki migrira u jatima duž Velikih jezera (Great Lakes) i obala Atlantika ali mnogo toga o njihovoj migraciji ostaje misterija. Neki su prisutni tokom cijele zime u svim djelovima njihove teritorije. Mlade sojke obično više migriraju od odraslih, ali mnogi odrasli takođe migriraju. Neke jedinke sojki migriraju na jug jedne godine, ostaju na sjeveru sljedeće zime, a zatim ponovo migriraju na jug sljedeće godine. Niko do sada nije razradio tajnu njihove migracije i uzroke zašto i kada migriraju ili ne. Plave sojke često oponašaju zvuk sokolova, posebno vrste sa crvenim krilima, koja je raširena u Sjevernoj Americi. Ovi pozivi mogu pružiti informacije drugim sojkama da je soko u blizini ili se mogu koristiti za obmanjivanje drugih vrsta da vjeruju da je soko blizu. Pigment u perju ovih ptica je melanin, koji je smeđi. Plava boja nastaje raspršivanjem svjetlosti kroz modifikovane ćelije na površini perja. Najstarija poznata divlja jedinka plave sojke je imala najmanje 26 godina.
Cardinal (Sjeverni kardinal)
Mužjak sjevernog kardinala je vjerovatno odgovoran za odlazak mnogih ljudi u prirodu, a sa ciljem da vide i uslikaju ovu prticu jarko crvene boje (odatle i ime). Savršena su kombinacija upadljivosti i stila, crvena nijansa od koje ne možete skinuti pogled. Čak i smeđe ženke imaju oštru krijestu i toplo crvene akcente. Kardinali ne migriraju i ne mjenjeju boju svog perja, pa i u zimskim danima oduzimaju dah svojom pojavim kao kontrast bijelom snijegu. Ljeti su njihovi slatki zvižduci jedan od prvih zvukova jutra. Samo nekoliko ženki sjevernoameričkih ptica pjevačica peva, a ženka sjevernog kardinala je jedna od njih i to najčešće pjeva sjedeći na gnijezdu. To mužjaku može dati informacije o tome kada hranu treba donijeti u gnijezdo. Parovi tako razmjenjuju fraze pjesama, ali ženka može pjevati dužu i malo složeniju pjesmu od mužjaka. Mužjak kardinala žestoko brani svoju teritoriju od drugih mužjaka. Kad mužjak vidi svoj odraz na staklenim površinama, često će provesti sate boreći se protiv zamišljenog uljeza. Najstariji zabilježeni sjeverni kardinal bila je ženka i imala je 15 godina i 9 mjeseci kada je pronađena u Pensilvaniji.
American Goldfinch (Žuta zeba)
Ova zgodna mala zeba, državna ptica Nju Džersija, Ajove i Vašingtona, dobrodošla je i česta u hranilicama, gdje prvenstveno uzima sjemenje suncokreta i nyjera, sjemena biljke koja potiče iz Afrike. U proljeće, mužjaci su sjajno žute boje sa dijelovima jako izražene crne i na mjestima malo bijele boje. Ženke i sve zimske ptice su manje upečatljive ali ih je moguće prepoznati po konusnim kljunovima, šiljatom zarezanom repu i nedostataku pruga po krilima. Tokom mitarenja (odbacivanja starog i rasta novog perja) izgledaju bizarno i neravnomjerno pokriveni perjem. Žute zebe su jedina zeba koja dva puta godišnje mijenja perje tijela, jednom krajem zime i ponovo krajem ljeta. Blistava žuta boja mužjaka svakog proljeća jedan je od dobrodošlih znakova približavanja toplih mjeseci. Interesantno je da se razmnožavaju kasnije od većine sjevernoameričkih ptica. Čekaju da se gnijezde tek u junu ili julu, kada će mlječika, gospin trn i druge biljke proizvesti svoja vlaknasta sjemena koja ove slatke ptice potom ugrađuju u svoja gnijezda i hrane svoju mladunčad. Oni su među najstrožijim vegetarijancima u svijetu ptica, birajući potpuno biljnu ishranu i samo nehotice progutaju ponekog insekta. Uparene zlatice prave gotovo identične zvukove pri letu što može pomoći pri razlikovanju članova različitih parova. Najstarija jedinka ove vrste je imala 10 godina i 9 mjeseci kada je bila uhvaćena i potom ponovo puštena tokom označavanja ptica u Merilendu.
Sigurna sam da i Vi sa uzbuđenjem očekujete toplije dane. Ako imate neku vrstu o kojoj bi voljeli da pišemo ili bi Vi voljeli da nas naučite, javite!